utorak, 09.04.2013.
Nama hladnoća ništa ne može
Daleko su dani kada smo Čupko i ja trčali livadom i sakrivali se u hladu od nemilosrdnog sunca.Već smo zaboravili kako je to odmarati se uz svježinu rijeke.Zima nas je oslabila.Nema više u nama pustolovnog duha već samo neka crnina koja u našim očima potiskuje svu radost od prošloga ljeta.Ja barem se mogu skloniti u kuću,ali Čupko u nju nesmije ući.No on je uporan.Ništa njemu ne može ni kiša,ni vjetar,a ni hladnoća.Ne želi se on ni skloniti u malu kućicu u kojoj bi mu bilo toplo.On je stvarno tvrdoglav.Rađe će čekati na mokroj i hladnoj travi dok slučajno ne naiđe sunce.Uzela sam ga u krilo i zagrijala ga toplinom svoga tijela,a on je samo zadovoljno počeo presti.Vjetar je puhao u nas ali mi se nismo ni pomaknuli.Nas je grijalo naša prijateljska ljubav.Krzno mu je bilo mokro i hladno.Počela sam mu pričati o suncu i kako ćemo se preko ljeta igrati i veseliti se suncu.Pogledao me svojim malim očima i znala sam da nama hladnoća ništa ne može učiniti.
- 20:52 -
